Kanjon rijeke Ugar
 |
| U dolini kanjon Ugra |
Nisam duže vrijeme išla ovim putem i novine sa završenom mini hidrocentralom su me rastužile. Ulazak vode u cijevi hidrocentrale napraviše od Ugra samo kamenu pustaru ispod koje se tu i tamo pojavi neka mala barica vode. Znam koliko su banjalučki ribari voljeli tu pritoku Vrbasa, mi smo je u školi imali ucrtanu u zemljopisne karte a ribe iz njene lijepe zelene vode su bile posebnog ukusa.
Dalje naidjosmo na krasan restoran kojeg se ne bi postidila ni jedna evropska zemlja. Bila je subota oko 13 sati, dan prelijep. Za razliku od gradskih temperatura u cjeloj bivšoj Jugi i njenim gradovima do 36 stepeni Celzijusa ovde je bilo ugodnih dvadesetpet-šest.
Mislim da je udaljen od Banja Luke nekih četrdesetak km.
Tužno je bilo gledati prazne stolove i stolice. Kažu da je to čovjek uradio za svoju ljubav ali da mu finansijska situacija nije sjajna. Tako reče jedan od gostiju. Ne znam je li tačno jer je rekao "da ljudi u RS-u nemaju ni za kifle". Oni papci koji imaju para idu tamo gdje mogu da budu vidjeni i da im se na parkingu vide auta iz kojih izlaze. Ovo je za njih pustara.
Sad šaljem nekoliko fotografija da vidite koliko je lijepa ova naša Bosna, za koju se vjekovima osvajači otimaju.
Pozdrav Saima
 |
| Prazna bašta |
 |
| Predivan ambijent |
 |
| Zelenilo na sve strane |
 |
| Kućica do koje teče voda |
 |
| Još jedan pogled na kućicu |
 |
| Prazna bašza |
 |
| Bazen iz kojeg teče vode sve do posebne kućice i stolica s pogledom na kanjon |
 |
| Uživala sam istinski |
Labels: saima
posted by co | 9:46 AM
1 Comments:
Draga Saima,
vratila si mi sjećanja na predivan Vlašić i dolinu Ugra u njegovom podnožju.
Prekrasna planina, u svim godišnjim dobima, bujna tamna šuma, uglavnom crnogorična, bujne sočne livade, divljina, ovce po livadama i u podnožju vijugav srebrn Ugar. Puno puta smo mu se približili, ali nikad preblizu da bi ušli u rijeku, bojali smo se zmija.
Ljepota toga kraja se ne zaboravlja, ostaje u trajnom sjećanju, baš onakav i drago mi je da ga više nikad neću posjetiti. To je jedini način da se očuvaju lijepe uspomene.
Nedostaje mi, naravno, ali se mirim s gubitcima, jer tako treba ili mora biti.
Ništa nije trajno, ni u zlu, ni u ljubavi.
A restoran je zaista lijep i na prekrasnom je položaju.
Pozdrav, Nataša
Post a Comment
<< Home