SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Wednesday, May 27, 2015

Nike

Ispred glavnog ulaza u kampus
Posjeta Portlandu nije mogla proći bez obilaska kampusa kompanije Nike u kojoj Sanja radi već skoro dvije i pol godine.  Prije nego je dobila posao pojma nisam imao ni gdje se sjedište kompanije nalazi, niti me je to zanimalo. Kada je stigla ponuda za posao, proguglao sam Internet i iznenadio se objektima i ambijentom u kojem je kompanija smještena.

Do Beavertona, u kojem je sjedište kompanije, odvezli smo se poslije obilaska parka ruža. Cijelim putem smo prolazili kroz lijepo uređena područja s mnogo zelenila. Prije obilaska smo svratili u Nike trgovinu u kojoj sam kupio par kapa s Nike logom. Bio je to uslov da na Internetu mogu objaviti sliku s kćerkom jer ko zna šta bi se desilo ako bi nas neko iz firme vidio s kapom nekog od poslovnih konkurenata. Ovako, sada sam se obezbijedio za svaki slučaj, samo se bojim da Sanja ne promijeni kompaniju pa ja badava potroših lovu.

Prodavnica je bila prepuna kupaca. Bio je to još jedan dokaz kako Amerikanci troše novac nemilice, ne vodeći računa o financijskim problemima. Iako roba nije jeftina, korpe su puno robe. Ko će i kako sve to platiti čini mi se da malo koga brine.
Ispred jezera

Nike kampus zauzima prilično veliku površinu u čijem središtu se nalazi vještačko jezera. Okolo njega su smještene poslovne zgrade nazvane po najpoznatijim sportašima svijeta. Na jarbolima ispred zgrada se nalaze likovi sportaša a vanjski holovi su s obe strane ukrašene plaketama s izlivenim likovima poznatih sportaša i osoba zaslužnih za uspjeh kompanije. U sklopu kampusa se nalazi velika dvorana za rekreaciju, dva nogometna igrališta, nekoliko igrališta za tenis, košarkaško igralište te staza za šetnju i joging koja okružuje cijeli kampus.

Zgrada u kojoj Sanja radi je smještena na suprotnoj strani od glavnog ulaza u kampus. Odmah do nje je lijepi restoran za ručavanje i prostor sa suncobranima za one koji više vole jesti na vani (ako to vrijeme dozvoljava).

U društvu Kobi Brajanta
Kampus je zaista impresivan i na prvi pogled privlačan. Sanja se hvali da se lijepo osjeća na svom radnom mjestu koje je smješteno na otvorenom prostoru prvog kata. Iz par slika koje mi je ranije poslala (u autu je zaboravila ulaznicu za zgradu pa nismo mogli ući) složio bih se s njom. Čovjek se ne osjeća sputan zatvorenim prostorom niti nelagodno kao što je to ponekad slučaj kada je radno mjesto smješteno  u kjubiklu. U svom poslu jako puno komunicira sa saradnicima i na ovaj način je to olakšano.


Trebalo nam je dobrih četrdesetak minuta da obiđemo većinu kampusa. Nebo se već ranije narogušilo i pri kraju obilaska je počela padati sitna dosadna kiša. Bilo je vrijeme da naš obilazak završimo i nastavimo dalje. Prijatelji su nas čekali na večeru a mi smo kasnili već više od pola sata. 

Hal s plaketama sportaša

Još malo jarbola sa sportašima

Dvorana za rekreaciju zaposlenih

Ko hoće "na male", teren je tu

Za tenisere



Pogled porema Japanskom vrtu


Japanski vrt



Restoran "društvene ishrane"

Sanja ispred zgrade u kojoj radi

Za one koji vole prezalogajiti na vani


Još jedan pogled na jezero prije odlaska

2 Comments:

Anonymous Posmatrac said...

Da me se krivo ne shvati jer Sanja je postigla izvanredan uspjeh postavsi clanom Nike tima. Ali ne mogu se oteti dojmu da sav taj miris uspjeha Nike kampa i slicnih poznatih kompanija njega nekako ne dotice.

Imam osjecaj da bi on sve to u trenu zamijenio za hladno pivo uz Vrbas i druzenje sa dragim ljudima te skromniji zivot u Banja Luci kakva je nekad bila.

Iz vlastitog iskustva mogu reci da me sjaj i raskos zapada brzo umorio, te sam pozeljeo skromniju 'domacu' atmosferu sa ljudima koji mi odgovaraju po mentalitetu i karakteru. Nazalost ostala je pusta zelja a zivot prolazi. Ostaju samo sjecanja

Wednesday, 27 May, 2015  
Blogger co said...

Ima istine u onome što Posmatrač piše ali čovjek mora prihvatiti realnost. Ono što je nekad bilo se neće nikada vratiti pa tako ni hladno pivo uz Vrbas s prijateljima jer svaki dan prijatelja je sve manje a i Vrbas je za većinu predaleko. Banjaluka je, čini mi se, svakim danom sve dalje od onoga što je nekada bila jer oni koji njome vladaju, a i mnogi koji u njoj sada žive, čine sve da se njeni nekadašnji građani vrate. Zato nastojim da uživam u onom što mi je „pri ruci“ dok me zdravlje još kako, tako služi.

Thursday, 28 May, 2015  

Post a Comment

<< Home