SLIKE I DOGADJAJI: Još jednom sa starom rajom

Ponovo zajedno

Par dana prije odlaska iz Banjaluke smo se našli u gradu: Srđo, Mario, Vinko i ja. Raja iz škole i s posla. Dan, prekrasan, grad pun raje. Većina izašla da uhvati malo sunca pred nadolazeću zimu. Nas četvorica smo, nakon kraćeg zadržavanja na Kastelovom čošku, svratili u slastičarnu Pingvin u Boski. Slastičarna je lijepo uređena, atmosfera prijatna. Kava i kapučino, dobri. Za susret starih prijatelja, dovoljno.

Ostali smo u razgovoru dobrih sat vremena. Tema za razgovor kada se nađe stara raja nikad nije nedostajalo. Bilo je tu i zeze, kao u neka davna vremena.

U jednom trenutku nam je prišla jedna meni, na prvi pogled, nepoznata osoba. Reče da me je prepoznala pa došla da se pozdravi. Nisam se odmah mogao sjetiti o kome se radi ali kada mi reče svoje ime, sjećanja se vratiše. Bila je to Mirjana Škondrić, radna kolegica iz Profesionale koju nisam mogao odmah prepoznati zbog naočala i drugačije frizure. Viđali smo se svakodnevno u doba kada je moje odjeljenje postalo dio grupe koju je vodio Ivo Agatić.

Došlo je i vrijeme rastanka. Srđo i Vinko su otišli na jednu stranu a Mario i ja na drugu. Bio je to još jedan lijep susret u gradu gdje sam, do početka devedesetih, proživio mnogo lijepih godina prije nego što sam „kupio“ kartu u jednom smjeru.