SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Wednesday, August 20, 2014

Novi Komentari i linkovi

NOVI KOMENTARI

Nera - Vjenčanje u Leeuwardenu
Mirjana - Život u tri slike
Nada - Život u tri slike
Nada - Gentu u posjete
Co - Sve organic
Valeria Zeman - Nesina svadba
Dubravka i Zlatko - Vjenčanje u Leeuwardenu


NOVO - Martina Mlinarević-Sopta: Bolno i tužno, ali ravno u srce

Kišni Bruž

Ne znam kako je sa ostalima ali ja sam odavno planirao kako ću jednog dana kada odem u penziju putovati svijetom, obilaziti poznate i manje poznate turističke destinacije, šetati ulicama gradova i gradića svijeta i uživati u ljepoti koju su nam oni prije nas ostavili u naslijeđe. Kada sam prije dvadesetjednu godinu napuštao rodni grad ne znajući da ću završiti u USA, putovanja su bila zadnja stvar na koju sam mislio. Čekala nas je neizvjesnost, zabrinutost kako preživjeti, nada da ćemo negdje naći kutak u kojem ćemo se moći skrasiti i krenuti sve iz početka. Ti dani neizvjesnoti i straha su već davno iza nas i sada, dvije i pol godine nakon što sam zadnji put prešao prag Law School u downown-u Pittsburgh-a, moji planovi se polako ostvaruju.

Odlazak na Davorovo vjenčanje u julu je bila prilika da obiđem gradove u blizini Roosendaal-a. Odlično organizirane veze udobnim vozovima omogućile su nam da „skoknemo“ do nekoliko gradova Belgije i Holandije. Jedan od njih je bio Bruges (Bruž, a možda smo ga mi zvali Briž), grad u Belgiji čije je staro jezgro na UNECSO-voj listi svjetskih dragocjenosti. Od trenutka kada smo sišli s voza i zakoračili u prvu ulicu, znali smo da nas grad neće razočarati. Iako sam unaprijed pripremio rutu kojom ćemo se kretati, interesantne građevine su nas odvele na drugu stranu, zaboravljajući na isprintane mape koje sam ponio iz Pittsburgh-aa. Sve ulice starog dijela grada su napravljene ili od kaldrme ili od cigle. Sve građevine su zadržale originalne fasade specifične za ovaj dio Evrope. Grad je bio pun turista iako vrijeme nije bilo najbolje. Bilo je oblačno a kiša je počela padati prije nego što smo stigli do prve turističke atrakcije. Za dva dana koja smo odvojili za Bruž kiša nam je uskratila zadovoljstvo da pravimo p5edahe na terasama mnogobrojnih restorana i kafića ali nam nije uspjela pokvariti zadovoljstvo. Cijeli grad je zaista nešto posebno i zaslužuje da se u njega ponovo vratimo jednog dana, uz nadu da će nas vrijeme bolje poslužiti.

Od mnoštvo fotografija sam izabrao dvadesetak za one koje bi to moglo zanimati.






















Labels:

Sunday, August 17, 2014

Život u tri slike


                Između neba i zemlje i mora, 
život, 
mišung svega i svačega, 
jedno sunce za sve 
i u čovjeku srce.

Postoji li izlaz?

Zar samo taj izlaz?

Nataša

Labels: ,

Friday, August 15, 2014

Gentu u posjete

Na prijedlog Chantel i Davora posjetili smo grad Gent u Belgiji do kojeg se stiže udobnim vozom za nešto više od sat vremena. O Gentu nismo znali gotovo ništa. Meni je grad bio poznat po nogometnog klubu koji je još prije ovog zadnjeg rata igrao protiv nekog od naših klubova. Da nas sudbine nisu razbacale na sve strane vjerojatno moja noga nikada ne bi stupila na kaldrmisane ulice starog dijela grada čiji je centar muzej rane flamanske arhitekture. Grad je prepun starina koje vas čekaju iza svakog čoška. Nešto više od dva dana smo šetali njegovim ulicama, odmarali se uz kavu i pivo (Nera bi se često odlučivala za vino) u baštama mnogobrojnih restorana, hodali uz kanale po kojima su se kretali brodići s turistima, zalazili u uske uličice gdje je bilo manje turista, uživali u gradskoj atmosferi koju odavno nismo osjetili.

Prva kava nakon dvije i pol godine
Odsjeli smo u B&B Portus Ganda gdje nam je vlasnica poslužila odličnim doručkom u moderno uređenom ambijentu. U gentu sam pojeo i najukusniji stake za našeg boravka u Evropi (a pojeo sam ih prilično) u restoranu na Korenmarktu na preporuku veoma ljubaznog mlađeg konobara. Već više od dvije i pol godine ne pijem kavu na preporuku liječnika ali nisam mogao odoliti lijepom ambijentu pa sam prvu popio u maloj bašti smještenoj na uglu ulica Hooiaard i Graslei, upravo na mjesto gdje ulica Hooiaard prelazi glavni kanal. Dan je bio prekrasan a kava je izvrsno mirisala. Pala je odluka da preporuke liječnika zaboravim za vrijeme odmora, nadajući se da će se šteta sanirati po povratku kući.


Za dva i pol dna sam napravio stotinjak fotografija a za blog sam izabrao petnaestak koje neće moći dočarati ono što su naše oči zabilježile. Ako iko od posjetitelja bude u prilice da posjeti Belgiju, toplo preporučujem posjetu ovom lijepom gradu koji vas neće razočarati. 

















Labels: ,

Thursday, August 14, 2014

Sve organic

Jedan selfie prije odlaska iz basce
Nas posjet kuci ne bi bio kompletan kad ne bi svratili do Mostara. Zna se i zasto. Iako je ljepota starog mosta i carsije i dalje ocaravajuca mi ih sigurno ne bi obilazili da Dzana i Nedzad nisu tamo. Jucer popodne smo stigli, a vec jutros zorom smo bili u ‘basti ’na Buni.
Basta je komad zemlje  na brdu iznad Bune desetak kilometara udaljenom od Mostara. Nekad, u prvom zivotu, tj. prije rata Nedzad je tamo zasadio vinovu lozu i ‘odgojio’  vinograd. Imao je tamo i malu ‘bajticu’, kucicu u koju se mogao skloniti za nevremena. Osim vinove loze, bilo je tu i tresanja, kivija, jabuka i krusaka . Dio baste je bio koristen povrtnjak. Ne zna se sta je bilo ljepse izgled ili ukus.
Rat  (citaj ljudi) je upropastio sve.  Pokidani i pocupani grozdje i kivi, voce, iscupana cak i catrnja (bunar)  u kojoj se skupljala kisnica za zalijevanje vinograda. Sve je bilo zaraslo bagremom i drugim divljim raslinjem. Neprepoznatljivo.
Kad su se vratili prije tri godine, Nedzad je poceo sa ciscenjem i obnavljanjem baste.  Mnogo dobre volje,  fizicke snage i naravno finacije su bili potrebni da basta pocne dobijati oblik slican onom nekadasnjem. Vinograd nije vise u planu jer godine vise ne prate snove i zelje.  Sve je vocke sam sadio, kalemio, podrezivao. 
Basta, povrtnjak, je malo ‘rasuta’ preko cijele parcele jer Nedzad trazi najbolje mjesto za svaku vrstu posebno. Pored povrca zasijao je i ljekovito bilje i zacine. Iz Amerike su stigli najkrupniji bijeli luk koji smo dosad vidjeli, kale (frckavi kupus) , metvica, slatki krompir... 
Dalje ce slike pricati…


šipak

red šipaka

Nedžad posebno ponosan na drenjak

smokva

kruška stigla iz Bardstown-a, KY

tikva sakrivena u prikrajku

slika prava ali cipele nisu - napravile žuljeve

biranje

metvica

instrukcije

sigurno organik

ručak napravljen od jutro ubranog poveća, domačica Džana završava postavljanje stola 
bijeli luk čije je sjeme Nedžad donio iz USA kada su se definitivno vraćali